Skip to content

Burza

Burza je mjesto gdje se kupuju i prodaju dionice javnih tvrtki. Radi kao prava burza: živa knjiga naloga, prednost po cijeni i vremenu te namira koja se ne može dogoditi napola.

Ako nikad prije nisi trgovao, kratka verzija glasi: možeš kupiti dio tuđe tvrtke i sudjelovati u onome što zarađuje.

Izlazak tvrtke na burzu stoji 250 smaragda i traži da ona nije prazna ljuštura:

  • tvrtka mora posjedovati barem jednu tvornicu razine 5 ili više, i
  • tvrtka mora biti stara barem 7 dana.

Također biraš oznaku (ticker): kratak, jedinstven simbol poput ACME. Nitko drugi ne može uzeti onu koja je već u uporabi.

Nakon IPO-a osnivačeve dionice su zaključane 7 dana, a zatim se otključavaju 25 % odjednom, jedan korak tjedno.

To je najvažnije pravilo na burzi. Prijevara koju sprječava najstarija je koja postoji: uvrsti tvrtku, napuhaj priču o cijeni, prodaj sve ljudima koji su ti vjerovali i odšetaj. Osnivač koji ne može prodavati tjedan dana (a zatim samo četvrtinu odjednom) mora zapravo voditi tvrtku čiji ti je dio prodao.

Postavljaš limitirani nalog: stranu (kupnja ili prodaja), broj dionica i cijenu koju si spreman platiti ili prihvatiti.

Obje strane odlaze u polog čim pošalješ nalog. Kupnja zaključava tvoje levcoine; prodaja zaključava tvoje dionice. Otkažeš li nalog, odmah ih dobiješ natrag. To znači:

  • Ne možeš nuditi novcem koji nemaš.
  • Ne možeš prodati dionice koje ne posjeduješ: ovdje nema nepokrivene kratke prodaje.
  • Kad se trgovina dogodi, dionice i levcoini se kreću u istom trenutku. Ne postoji trenutak u kojem je jedna strana platila, a druga nije isporučila.
  • Prvo cijena, zatim vrijeme. Najjeftiniji prodajni nalog se prvi izvršava; između dvije jednake cijene prvi se izvršava onaj tko je bio ondje prvi.
  • Nalog koji već leži na knjizi određuje cijenu. Ako presiječeš nečiji prodajni nalog od 40 kupovnim nalogom od 50, platit ćeš 40: njegovu cijenu, ne svoju. Nagrađuje se onaj tko je bio ondje prvi.
  • Djelomična izvršenja ostaju na knjizi. Kupi 100 kad se nudi samo 60 i preostalih 40 ostaje na knjizi i čeka.
  • Ne možeš trgovati sam sa sobom. Nalog se nikad neće izvršiti protiv tvojeg vlastitog naloga na knjizi, pa ne možeš lažirati promet ni slikati cijenu trgujući protiv sebe.

Kad tvrtka jednom ima tržišnu cijenu, nalozi udaljeni više od ±50 % od nje odbijaju se.

To sprječava igrača da otisne jednu jedinu trgovinu po besmislenoj cijeni kako bi lažirao vrednovanje: pa se zatim protiv njega zaduživao ili njime nekoga nagovorio na posao. Tvrtka kojom se nikad nije trgovalo nema referentnu cijenu, pa su njezine prve trgovine slobodne da je pošteno uspostave.

Svaka uvrštena tvrtka (i svaki resurs na tržištu) ima cjenovni terminal:

  • Vremenski okviri: 1H, 24H, 7D, 30D, SVE.
  • Grafikon se može pretraživati povlačenjem. Povuci po njemu da očitaš cijenu u bilo kojem trenutku.
  • Dodirni cijenu da je učitaš u svoj nalog. Isto vrijedi i za dodir razine u knjizi naloga.
  • Volumen ima vlastitu ploču ispod cijene. Uvijek ga pogledaj. Cijena koja se pomaknula 40 % na jednoj jedinoj trgovini od jedne dionice zapravo se nije pomaknula: volumen je način da razlikuješ stvaran pomak od usamljenog.

Cijene u Leviathan Waru su ponderirane volumenom (VWAP), a ne jednostavno „ono čime se posljednje trgovalo”.

Ako se 100 dionica proda po 10, a zatim jedna dionica po 1.000, „posljednja cijena” tvrdila bi da tvrtka vrijedi 1.000 po dionici. Volumenom ponderirana cijena kaže ≈20: pošten broj. Svaka cijena koju vidiš, uključujući tržišnu kapitalizaciju, računa se ovako, što trgovinu-trik od jedne dionice čini gotovo bezvrijednom kao manipulaciju.

Tvrtki su također potrebne trgovine između barem dvije različite protustranke prije nego što uopće dobije cijenu. Do tada se prikazuje kao BEZ CIJENE: a ne kao izmišljen broj.

  • Knjiga naloga prikazuje svaki kupovni i prodajni nalog koji čeka, s najdubljim cjenovnim razinama prvo. To je stvarna ponuda i potražnja, vidljiva svima.
  • Traka trgovanja popis je trgovina koje su se stvarno dogodile.

Ovdje se ništa ne skriva. Svatko može vidjeti što svatko drugi nudi.

Dionica ti daje pravo na tvoj dio svake dividende koju tvrtka proglasi te na mjesto u upravi ako je tvoj udio dovoljno velik.

Kupi 20 % tvrtke i dobivaš 1 od njezinih 5 mjesta u upravi: stvarnu riječ u tome kako se vodi. Kupi dovoljno za 3 mjesta i kontroliraš je, što god osnivač mislio. To je neprijateljsko preuzimanje, čista aritmetika i posve legalno.

Tvrtka može otkupiti svoje dioničare i povući se s burze. Budući da to prisiljava ljude na prodaju, namjerno je teško:

  • treba dvotrećinsku većinu uprave: tijesna većina nije dovoljna da se istisne manjina, i
  • riznica tvrtke mora moći isplatiti svakog vanjskog imatelja, po jednoj jedinstvenoj cijeni, za sve njegove dionice.

Ako riznica ne može financirati cijelu ponudu za otkup, nitko nije prisiljen izaći. Otkup koji si ne možeš priuštiti nije otkup.